Mansarda-Sesvete

Hrvatsko društvo likovnih i literarnih umjetnika

Samostalna izložba slika Marko Lujo ( 06. – 31. prosinca 2015. )

Marko Lujo rođen je 1942 god. u Visočanima, u Dubrovačkom primorju. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Najveći dio radnog vijeka u agronomskoj struci proveo je u Dalmacijabilju u Dubrovniku. Sada kao umirovljenik živi u Zagrebu. Od 2010 god. polaznik je likovnih radionica pri Sveučilištu za treću životnu dob POUZ-a, pod vodstvom prof. Dubravka Lepeja i prof. Ane Tomljanović.

U više navrata sudjelovao je na zajedničkim izložbama polaznika likovnih radionica, a imao je i dvije samostalne izložbe tijekom 2014 – u prostoru Sublink Cooltura u Zagrebu i u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim toplicama. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika „Mansarda“, Sesvete.

Slikarstvo Lujo Marka možemo prepoznati kao intimističko i autoreferencijalno, čak i kada umjetnik izlaže cikluse koji imaju naglašeno ekspresivnu gestu snažnog kolorita. To delikatno i suptilno dvojstvo slikarskog puta u novom je ciklusu slika ulja i akrila koncentirano u temama i motivima koje ga okružuju, vezanim uz zavičaj i predmete koji metaforički simboliziraju toplinu i ljepotu okruženja i dalmatinski korijen. U slikama autora pronalazimo tragove kamene dalmatinske arhitekture, obala, mora, kao i mrtve prirode, a u koloritu specifične tonove dalmatinske zemlje i pejzaža, kojima možemo naći stilsku genezu u postimpesionizmu i Cezanneovom

kolorizmu. Nove slike međutim, jasno će utvrditi kako slikarev intenzivan

kolorit, s mnogo tonova zasićene plave, ljubičaste, tamnoplave, narančaste, crvene boje ima ishodišta u realnom viđenom i doživljenom pejzažu, odnosno u širem kontekstu prirodnog kolorita mediteranskog podneblja, a to su i ljudi tog kraja. Ponegdje plošnost slikanih prizora, ali i modelacija pojedinih motiva asocirat će nas na eho postimpresionizma te metaforički produbiti temu korijena i zaviča­jnosti. Nježnost i emotivnost kojom zrače slikarske kompozicije ovog slikara, u nekoliko različitih motiva, izazvat će u promatraču visoki stupanj emotivne iden­tifikacije jer autor slika motive koji su ne samo njemu najbliži i najintimniji, već su i univerzalno bliski svima nama. Kolorit autora istovremeno može signalizirati povišene emotivne trenutke koje svi doživljavamo promatrajući svijet kojim smo okruženi, ali jednako tako ukazuje na trajnu emotivnu vezanost za svoje korijene.

 

Ana Tomljanović